Sedmi protest Jedan od pet miliona u Kovinu – Doba vazala, vazelina i poljočuvara

Sedam dana bilo je potrebno Bogu da stvori svet, a isto toliko organizatorima kovinskih protesta da „skroje“ listu dosad najvatrenijih govora. I govornika. Na sinoć održanom sedmom po redu protestnom skupu Jedan od pet miliona, pred par stotina okupljenih građana, govorili su borci za ljudska prava Srđan Milivojević i Aida Ćorović, kao i jedan od orgnizatora lokalnih protesta (i odbornik DSa) Srđan Vukša.
Izmenjenom trasom protestanti nisu mimoišli zgradu opštine koju su opet „okitili“ slikovitim zahtevima  – ostavkama odbornika SNSa u lokalnoj skupštini.
Sledeći skup u subotu 6. aprila biće i poslednji u ovom „ciklusu“, kažu organizatori.

U ime organizacionog odbora okupljene je ovog puta pozdravio Srđan Vukša.
Informacijom da je direktor RTV Vojvodina odbio sve zahteve organizatora protesta Jedan od pet milona u Novom Sadu.
„Kad sam prvi put pitao za Banat, rekli su mi  – ima sinko jedan deo pod kapom nebeskom gde rastu i rađaju se mnogi i znameniti ljudi, Banat nam je dao Uroša Predića, Paju Jovanovića, Jovana Steriju Popovića i Pupina. Tu su odrastali naši najveći umovi i Branislav Nušić, Isidora Sekulć i Miloš Crnjanski. Kako je moguće da Banat danas bude poznat po jednom Baćku, Maloviću, koji čak i nije odavde, kako smo dozvolili da Banat koji treba da bude poznat po Sterijinim delima, bude poznat  likovima koje nije mogao ni on da izmašta?“, počeo je svoj govor Milivojević, nezvanični rekorder po nastupuma na skupovima Jedan od pet miliona po Srbiji (kovinski nastup bio mu je pedeset i treći)
„I za sve to Aleksandar Vučić okrivljuje nas. Aleksandre Vučiću, predozirao si se vlašću, postao si kralj koji je za sebe preuzeo sve funkcije. Na kraju i dvorska budala.
Pretvorio si Srbiju u rijaliti i mi ti odavde poručujemo – nominovan si za izbacivanje.“

Nekadašnji „otporaš“ pozdravio je i policajce koji broje protestante širom Srbije:
„Dok ste bili zbunjeni brojanjem gospodine Stefanoviću jedan gliser je prošao Dunavom ka Rumuniji i prevrnuo se sa tonom kokaina. A to je ozbiljan udarac na naprednu ekonomiju. A otac ministra policije šeta Beogradom sa rancem u kome se nalazi 200 hiljada evra. A Srbija biva proglašena zemljom koja je evropski rekorder u broju mafijaških ubistava. Mi smo prvaci sveta, pa gde je doček na balkonu za šampione?“
Pozvao je i na okupljanje 13. aprila u Beogradu, ali se osvrnuo i na ona nedavna, na kojima je uhapšen maturant Pavle Cvejić:
„Najveća politička kukavica u istoriji Srbije Aleksandar Vučić pokazao je koga se naviše boji – mladosti Srbije. Decu je uhapsio. Oni koji su kupili diplome stavili su u zatvor one koji znanje stekli i potvrdili na takmičenjima. Znam da bi Vučić dao sve na svetu da ima onakve prijatelje kakve ima mali Pavle. Prijatelje koji mirišu na hrabrost i dostojanstvo, a ne na vazelin kao prijatelji Alekandra Vučića. Željko Mitrović, Krle (Nebojša Krstić – prim. nov.) i ekipa, mirišu samo na vazelin. Ko će bolje da mu se, da izvinite, uvuče. Prošlo je vreme vazelina, nikada više Srbija neće mirisati na vazelin“, završio je svoj zapaljivi (u pravom smislu reči) govor Milivojević upalivši baklju.
„Šta pametno reći posle svih ovih ljudi koji su prodefilovali Kovinom proteklih sedmica“, reči su kojima je drugi govornik, Srđan Vukša,  opet pozdravio prisutne.
„Dobro veče svim sugrađanima koji uporno odbijate da klečite, i već nedeljama uprkos pretnjama i pritiscima, otkazima i premeštanjima, posetama inspekcija dolazite na ove proteste. Pozdravljam vas i vašu hrabrost. Za one koji me ne znaju, ja sam Srđan Vukša i jedan sam od vas.“

Kovin je, rekao je okružen gradovima u kojima se nešto dešava i gradi.
„Dok mi ovde opijeni vlašću i privilegijama gledamo kako ćemo prednjačiti u, recimo, zatvaranju apoteka i škola. Izgleda da nam je cilj postalo biti prvi tamo gde je to greh i sramota. Garnitura na vlasti u Kovinu krnji se već šest godina. Iako sve vreme urniše sva javna preduzeća i ustanove, nekako uspeva da preživi.“
Kao i Miloš Ljiljanić prošle, i Vukša se ove subote osvrnuo na problem sa strujom koju Dom kulture neće da ustupi organizatorima legalno prijavljenog  skupa:
„Ovo je naš grad, a ovo iza mene naš Centar za kulturu, mi smo ga gradili. Pitam vas zašto nam nije dozvoljeno da koristimo struju iz Doma kulture već je nedeljama vučemo iz komšiluka.  To je velika sramota gospodine direktore Centra za kulturu!“
A potom, prešao na najzanimljiviji deo govora (u kome je sadržan i zahtev sinoćnjeg okupljanja) gde je izneo tvrdnju kako se lokalni SNS funkcioneri neretko pravdaju time da im se za sve poteze koje vuku „…komanduje i servira odozgo.“
„Pa se obraćam Aleksandru Vučiću, nosiocu liste za lokalne izbore u Kovinu, čoveku iz čijeg imena su se sakrli svi odbornici SNSa u Srbiji. Posebno ovi u Kovinu. Kao i Branku Maloviću (koordinatoru SNSa za ovaj okrug – prim.nov.), osobi koja je prema rečima lokalnih funkcionera SNSa najodgovornija za selekciju ovako vajnih kadrova u našoj opštini. Molim vas gospodo raspustite ovu našu sramotu od Skupštine i omogućite fer i poštene izbore. Bez ucena, pretnji, pritisaka i makarona.“

(kasnije će, kako smo i rekli, ovaj zahtev okačiti na ulazna vrata opštine sve sa slikama Vučića, Malovića i odbornika SNSa u SO Kovin).
Prozvao je i one čije su ostavke protestanti zatražili (opet u reči i slici) prošlog puta.
Uz opasku da se predsednica opštine „poznatija kao Sanja Petrović“ baš kao i predsednik države okružila kadrovima nesposobnijim od nje:
„Da li je normalno da nam predsednik Skupštine bude čovek koji je radni vek proveo kao predradnik u mlinu (Zoran Bradanji – prim.nov.), sve vreme radeći s fizičkim radnicima, a koji je na tu funkciju došao s pozicije poljočuvara. Taj isti čovek je pre nekoliko nedelja postavljen na čelo tela za donošenje odluke o umrežavanju škola u našoj opštini. Da li je normalno da predsednica opštine ima pomoćnika koji ima tek nekoliko meseci radnog staža u prodavnici elektromaterijala. Koji je na tu funkciju došao, pogađate,  opet s mesta poljočuvara (iako nije izgovorio ime jasno je da se radi o Ratku Mosuroviću – prim. nov.).
„Članove Opštinskog veća i direktore javnih preduzeća bolje da ne pominjem – ili su bez obrazovanja ili iskustva. Ili bez oba. Naš zadatak je da prekinemo takvu praksu tako što ćemo ih pobediti na prvim sledećim izborima, ali fer i poštenim. Drugih izbora biti neće, biće bojkotovani.“

Vukša je podsetio da je opština Kovin bila prva u Srbiji u kojoj su naprednjaci (u proleće 2013.) ubedljivo osvojili „na prilično fer i poštenim izborima“ natpolovičnu vlast. Ali i izrazio nadu da će biti prva koja će se te vlasti osloboditi.

Ne zbog brojnosti učesnika protesta niti pojedinačnog kvaliteta nekoga od nas, rekao je, već zbog kolektivnog „kvaliteta“ ljudi koji vode našu opštinu. Opet onim, „hronološkim“ redom:
„Na prvom mestu mislim na Sanju Petrović kao najodgovrniju za stanje u opštini. Odmah do nje je Zoran Bradanji i, na kraju, ne manje važan, ide jedan mladi čovek u našem društvu poznatiji kao šef kovinskog bot tima čije ime neću da izgovorim jer je mlad i nadam se da će se jednog dana trgnuti iz tog sna koji se zove vlast (opet Mosurović – prim. nov.)
U međuvremenu, podsetio je, na poslednje održanim lokalnim izborima 2017. naprednjaci su „uz sve poluge moći“ pali na 42 posto.
Poslednja po redu gošća doživela je najpre, prijatno iznenađenje.
Izlazak Aide Ćorović na govornicu propratili su uvodni taktovi pesme Liberta, soundtracka iz filma o italijanskom slikaru Amedeu Modiljaniju. Njene omiljene, za koju su organizatori nekako saznali i držali u tajnosti. Uprkos višedecenijskom stažu u borbi za ljudska prava, Aida se rasplakala i pošla u zagrljaj građanima u prvim redovima.

„Prosto ne znam kako da vam zahvalim. Moje ime je Aida Ćorović i ja sam, kako i ova pesma kaže, neko ko trideset godina traga za slobodom.  Ja sam prvi put u Kovinu. Došla sam na poziv ljudi koje sam  poznavala samo preko društvenih mreža. Ljudi sa kojima delim iste vrednosti – elementarnu ljudsku čast, slobodu i dostojanstvo. Želim da podelim osećanja što večeras sa vama i branim te vrednosti.“
Pozvala je građane da od danas počnu da žive s pogledom uprtim u budućnost.
„Vučić je već naša sramna prošlost  koga će se generacije stideti. Baš zato u ovom momentu izgleda najmoćnije i najprisutnije.“
Vreme ne možemo da vratimo unazad, ali iz njega možmo da izvučemo pouke, dodala je.
„Istorija ljudskog roda nas uči da ljudsko biće jedino i suštinski uči kroz muke, teškoće i stradanja. I da trenuci najvećih tragedija nisu uzaludni samo ako iz njih nešto naučimo. A nadam se da smo ovoga puta naučili da više nikome olako ne prepuštamo svoje i živote naše dece. Ni jednom političaru, jer političari treba da budu naš servis, a ne naši vlasnici.“
Upozorila je da se društvo nalazi pred građanskim ratom, a da je odgvornost da do njega ne dođe na svima nama.
„Ista ova opskurna družina nas je početkom devedesetih huškala na dojučerašnju braću i komšije. Danas okreće građane Srbije jedne protiv drugih. Juče smo gledali kako im životi Hrvata, Albanaca, Bošnjaka, Roma, ništa ne znače. A danas, da im još manje znače životi Srba i svih onih koji žive u ovoj zemlji.
Ako hoćemo da se izborimo za bolju i pravedniju Srbiju ključno i osnovno je da shvatimo da smo mi  građani vlast. Mi smo vlasnici Srbije i nužno je da povratimo kontrolu nad svojim vlasništvom.“
„I zato od danas svako od nas mora da kaže ja sam građanin i slobodno biće. Ja sam vlast i ovde sam da vratim svoje vlasništvo i nema druge istine. “
Nakon, skoro, sat vremena govora, kolona je krenula u protestnu šetnju ovog puta mimoilazeći prostorije SNSa. Jedino kraće zadržavanje bilo je kao i uvek dosad ispred zgrade opštine gde su demonstranti (isp)ostavili nove zahteve (one, koje smo već pomenuli).

Protestna kolona ovog puta prošla je ulicom Trg oslobođenja pored blokova zgrada u „dvorištu“ Doma zdravlja, a onda, pored PIK-ove zgrade do nekadašnjeg Doma JNA gde je skrenula u glavnu ulicu i vratila se na početno mesto okupljanja.
Na rastanku, sinoćni „domaćin“ protesta  Srđan Vukša pozvao je građane na naredni skup – u subotu 6. aprila u 19 sati.
Biće to, saznajemo, zasad poslednje okupljanje jer sledi beogradski miting 13.aprila, a potom i uskršnji praznici u čije vreme, smatraju organizatori, nije primereno organizovati proteste.

 

 

 

error: Content is protected !!