Kovin voli rukomet, Kovin je grad rukometa, jednoglasna je ocena svih diskutanata na Skupštini muškog rukometnog kluba „Radnički“ Kovin, koja je održana u ponedeljak. Upravo to je razlog što se ne sme dozvoliti da zbog krize koja je nastupila, Muški rukometni klub „Radnički“ bude ugašen.
Na inicijativu samih igrača, koje za desetak dana očekuje početak sezone, okupili su se članovi aktuelne uprave, ali su se pozivu odazvali i brojni članovi Skupštine, što je većinu prijatno iznenadilo.
Skupština je bila izborna, te je na mestu prvog čoveka kluba Dragana Mandića zamenio Bojan Stojšin.
Igrački tim na spisku sada ima petnaestak imena, rekao je tokom sednice Luka Grčić, koji u odsustvu trenera vodi i treninge. Ko će biti trener u ovoj sezoni nije zvanično saopšteno ali je sa više strana moglo da se čuje da nema stručnijeg i boljeg imena od Savice Komarice.
Predsednik rukometnog saveza opštine Kovin Đurica Gligorijev, podsetio je da su ovo poslednji momenti da se uradi nešto za rukomet. Polovinom januara napravljena je neka uprava, ali se svela na jednog čoveka, što je nedopustivo. On je, takođe, tražio odgovor na pitanje ko je u ime rukometnog kluba „Radnički“ prijavio i sastavio tim za nedavno održan međunarodni rukometni turnir, čiji je opština Kovin bila suorganizator? Nedopustivo je bilo što su se skupili igrači iz Kovina i Deliblata, bez dresova, klubskih obeležja, lopti za zagrevanje i bez lekarskog pregleda,a pod imenom MRK „Radnički“.To je bila i bruka imena kluba i rizik od mogućih zdravstvenih posledica, jer se igralo na temperaturi od 40 stepeni celzijusa. Takve stvari ne smeju da se dešavaju klubu koji ima više od 60 godina tradicije, bio je izričit Gligorijev.
Neša Vučetić koji je u rukometu proveo skoro 30 godina, bio je bez sentimentalnosti i direktan. Obraćajući se, pre svega, igračima, rekao je da su u rukomet upali ni krivi ni dužni, jer nije bilo nikog da ih nauči. Ne samo rukometnoj tehnici već ni sportskom ponašanju ni odnosu prema rukometu.
„Ili voliš ili ne voliš, jedino opravdanje da ne dođeš na trening mogu da budu škola ili posao, ništa drugo“, rekao je on, aludirajući na često izostajanje sa treninga zbog najrazličitijih razloga. Krivica nije samo do igrača već i u činjenici da je nastao jedan vakuum u kome nije bilo igrača ni podmlatka.
I ta kriza traje već dugo. On je poželeo novoj upravi i igračima mnogo sreće i uspeha, savetovao im je da se maksimalno posvete igri, da se bave igrom, a stariji članovi kluba će pomoći oko animiranja dece i podmlatka. Bez toga nema priče o oporavku.
„Nekada se za basket u letnjem dvorištu čekao red, a sad na terenima za male sportove ne možete videti ni jedno dete da igra košarku ili fudbal, onako tek rekreativno. Ne zato što nema dece već što smo ih mi zapostavili“, zaključio je Vučetić.
U plan koji bi trebalo da se sačini za oporavak kluba obavezno je edukovanje operativnih trenera putem seminara koji se stalno organizuju, ali i stvaranje igrača, složio se i Zoran Černoh, koji za sebe kaže da je u svim rukometnim forumima. Ono na šta je on ukazao je da se rukomet mora osloniti na sopstvene snage, jer Sportski savez opštine Kovin rukomet ne interesuje. I to ne samo sada, već godinama unazad.
U finansijskoj raspoedeli biće novca za goli opstanak, ali ne više od toga. Poražavajući je bio, podsetio je Černoh, dolazak predstavnika Rukometnog saveza Vojvodine na razgovor sa predstavnicima opštine Kovin, kada tom sastanku nije prisustvovao niko iz rukometa. Zato što organizator, Sportski savez i opština Kovin, prvo su jedva posle tri poziva pristali da utvrde termin, a potom se nisu udostojili da pozovu nikog iz rukometnog sveta ko može da ukaže na realne probleme.
Darko Mandić se zahvalio na saradnji u dosadašnjem radu i bez imalo ulepšavanja upozorio mladu upravu da ne zna u šta se upušta, a da pri tom nisu svesni koliko ne znaju. Ne želeći pri tom momke da obeshrabri, već samo da im kaže da moraju sasvim da promene odnos prema ovom sportu.
I Savica Komarica, koji je između ostalog i zbog nemarnog odnosa prema treninzima napustio mesto trenera prethodne sezone, rekao je da je pogrešan pristup igri.
„Upravni odbor je taj koji vodi politiku kluba, ne trener, ne igrači“, rekao je on i posavetovao ih da se ne ustručavaju da pozovu starije i iskusne sportske radnike da im pomognu.
Novoj upravi je dat predlog da se isti sastav pozove ponovo za desetak dana, na neki trening i da se time počne kontinuitet u sagledavanju problema i traženju puta za njihovo rešavanje.
Violeta Žvkov