Kovin pre 40 godina (januar 1978) – Fabrika za izradu uređaja za očuvanje čovekove sredine (i druga čudesa)

Čist ukupan prihod koji su građani ostvarili prošle (1977.)  godine iznad 100 hiljada dinara podleže naknadnim poreskim obavezama, odluka je koju je donelo Izvršno veće opštine Kovin.  Poreske prijave se podnose najkasnije do 31 januara. Bila je ovo udarna vest sa naslovnice prvog broja Kovinskih novina te 1978. Godine.
A, o kolikoj je sumi reč, možda se može naslutiti iz naredne vesti o poskupljenju stanarine.
Naime, od prvog februara iste godine najavljena je skuplja kirija za 40 posto u stanovima društvene svojine. Jer, praksa je pokazala da sredstva ubirana od 672 stanara u stanovima društvene svojine nisu bila dovoljna ni za tekuće održavanje, a da se ne govori o investicionim ulaganjima (danas obe ove stavke stanari plaćaju uz komunalčeve račune).
Novu cenu, kaže se dalje, plaćaće samo stanari čiji mesečni prihodi po članu domaćinstva prelaze 2.250 dinara (recimo da je primerak Kovinskih novina koštao tri dinara).
Istina, po koži stanara išlo je svega 8,1 posto poskupljenja dok je ostatak namican „iz društvenih sredstava koje izdvajaju radne organizacije“.
Potpisima 249 Organizacija udruženog rada, SIZ-ova i drugih pravnih lica u Pančevu je osnovana Osnovna privredna banka Pančevo. Bio je to „nastavak procesa u kojem udruženi rad treba da ostvari dominantan i odlučujući uticaj na ostvareni dohodak koji je koncentrisan u bankama.“
Pored poslovne jedinice u Kovinu najavljivane su ekspoziture u Gaju i Mramorku

Pod naslovom „Mašine u blatu“ Kovinske novine bave se i petomesečnim privremenim merama u pilani DIP Banat.  Mirko Milović, koji je rukovodio petočlanom prinudnom upravom, kaže da je pored nabavki mašina i osavemrenjavanja proizvodnje glavni problem taj što fabrika nema ni metra (asfaltnog) puta pa i one mašine koje su kupljene ne bi li se pospešila proizvodnja, stoje zaglavljene u (zimskom) blatu.

(nekad u blatu, danas jedna od retkih uspešno privatizovanih preduzeća u opštini – kovinska pilana)

Obeležene su 102 godine postojanja Dobrovoljnog vatrogasnog društva Mramorak (koje i danas „posluje“ uspešno), a za novog predsednika izabran je Dejan Petrov.
Jedan od akutnih problema, tih godina bila je i nezaposlenost. Mada iz današnjeg ugla i ne izgleda tako strašno.
Za nevericu zvuči podatak da je broj onih koji su čamili na tadašnjem zavodu za zapošljavanje iznosio svega 1.100. Problem je dodatno rastao činjenicom da se krajem januara i početkom februara završava kampanja prerade šećerne repe pa će sezonci ostati bez posla, a broj nezaposlenih na birou narasti za još 350 (danas je na tržištu rada tri puta toliko ljudi, a problem je i dalje „gorući“).
Spas je viđen, baš kao i danas, u novim investicijama, pa će, kaže u vesti, broj nezaposlenih biti smanjen nakon što se u dogledno vreme u Kovinu otvori fabrika olova, kao i „fabrika za izradu uređaja za očuvanje čovekove sredine“ (?).
Istina, bilo je i onih koji su na birou, baš kao i danas, bili reda radi – ostvarivanja nekih prava (overa zdravstvene knjižice i sl.), a u stvari živeli su od zemlje koju obrađuju ili nekih drugih poslova, kaže potpisnik teksta.
U Mramorku je održan novogodišnji sastanak sa dvadesetak gastarbajtera (o čemu je bilo reči u prošlom pregledu), a naslov teksta dovoljno govori – Povratak u zemlju jedina želja
Jubijej, dvadesetogodišnjicu, obeležio je i Savez vozača opštine.Istina, u to vreme u nazivu udruženja (i njihovog  januarskog praznika) obitavalo je „…i automehaničara“ koje se vremenom izgubilo. Tadašnji predsednik udruženja Milan Krgović podsetio je da u Kovinu od 1973. postoji auto škola koja je tada radila s po jednim automobilom, kamionetom i instruktorom. A danas ih je (1978.) šest, kaže Krgović i podseća da je kovinska auto škola jedna od najbolje ocenjenih u pokrajini jer u njoj kandidati imaju bolju prolaznost nego  u drugim.
Te 1978 u Pločici je rekonstruisan bioskop.
Kad smo kod bioskopa, hitovi koji su punili sale kovinskog i seoskih bioskopa bili su sledeći: Jednooki šerif i dama, američki vestern s Džon Vejnom i Ketrin Hepbern u glavnim ulogama, danska komedija Romantika u krevetu, još jedan vestern Eldorado, kao i italijanski Monahinje Svetog Arhanđela, sa Ornelom Muti.

(trejler za filmski hit Jednooki šerif i dama koji je kasnio u naše bioskope tri godine)
Početkom januara organizovano je i dobrovoljno davanje krvi. I to u dva dana. Prvog, u protsorijama Radničkog doma (danas zgradi u kojoj je smeštena kafana Još ovu noć), a dan kasnije u Neuropsihijatrjskoj bolnici. Krv je dalo 132 građana a prikupljeno je 40 litara najdragocenije tečnosti. Među dobrovoljcima, kaže se u vesti, najbrojniji su bili kovinski gimnazijalci koje je predvodio  nastavnik Nikola Jelić koji je i sam prvi put dao krv.
Na sportskim stranama i dalje je, uglavnom, sve proticalo u susretu izboru najboljeg sportiste opštine za 1977. godinu koji će biti održan 11. februara u sali nekadašnjeg  Hotela Vojvodina. A  centralna vest bila je ta da, kroz šest meseci, kreće izgradanja sportske hale pri OŠ Đura Jakšić od metalne konstrukcije kapacitet za 700 gledalaca. Tako će, pisalo je u tekstu, veliki broj sportista (pre svih rukometaši i košarkaši) „izaći iz anonimnosti“ i konačno utakmice igrati pred publikom.
Velika hala sportova u Kovinu, koja je u planu, moći će da se gradi tek kroz desetak godina jer za sada za takav objekat nema para, kaže se na kraju vesti.

error: Content is protected !!